Nekoliko je načina rješavanja problema ptica – urbanih štetočina, od najjednostavnijih ali i najučinkovitijih, mehaničkih, preko različitih zvučnih i ultrazvučnih uređaja (manje učinkovitih), do smanjivanja njihova broja onemogućavanjem rasplođivanja uz pomoć kemosterilizansa (vrijeme od 2-4 godine) najčešći problem su golubovi, slijede vrapci, u primorskim krajevima galebovi, a sprečavanje pristupa određenim površinama rješavamo postavljanjem mreža , UV rezistentnih, s rasponom temperaturne podnošljivosti od -30 do +50° C, najčešćih veličina okana 20,30 ili 50 mm

Slijedeći, također vrlo učinkoviti način, je postavljanje šiljaka, plastičnih ili aluminijskih, s rasponom pokrivanja od 10 do 21 cm, jednoredno, P1-P5.

Podrazumijeva se, da sve površine prije postavljanja šiljaka mehanički očistimo i dezinficiramo.

Svi metalni dijelovi koji se upotrebljavaju za pričvršćivanje mreža su izrađeni od nehrđajućeg čelika, a za većinu postavljenih mreža dajemo garanciju od 5-10 godina.

Negativni učinci vezani uz povećanje broja golubova odnose se na onečišćenje, zagađenje prostora, no najvažnije je da su prijenosnici zaraznih bolesti zajedničkih ljudima i životinjama – zoonoze (NN 60/92).

Nabrojiti ćemo samo neke od njih: salmoneloza, kampilobakterioza, ornitoza ili psitakoza, virus ptičje gripe.