Slaninar, latinskog naziva Dermestes lardarius, je vrsta kornjaša koji pripada porodici kožara (Dermestidae). Ime je dobio jer se u prošlosti često pronalazio u smočnicama i skladištima gdje se hranio sušenim mesom, slaninom i drugim suhomesnatim proizvodima. Veličina 7-9mm, na vratu nekoliko žućkastih pjega, razvojni ciklus traje 40-60 dana, jaja polažu na hranu na kojoj će se kasnije hraniti larve, larve su proždrljive i prouzrokuju velike štete, hranu zagađuju svojim izmetom, prosječan životni vijek odraslih jedinki je godinu dana.

Odrasli kornjaš je ovalnog oblika, crno-smeđe boje i ima karakterističnu žućkastu traku s po tri tamne točkice na prednjim krilima. Ličinka je dlakava i tamne boje, a može narasti do 1,5 cm.

Štetnosti slaninara

• 

  Uništavanje suhomesnatih proizvoda: Slaninari su najpoznatiji po štetama koje uzrokuju na mesnim proizvodima. Hranili su se slaninom, pršutom, kobasicama i drugim sušenim mesom. Ličinke slaninara su izuzetno proždrljive i mogu potpuno uništiti zalihe mesnih proizvoda.

• Uništavanje drugih namirnica: Osim suhomesnatih proizvoda, slaninar se može hraniti i drugim namirnicama bogatim proteinima, kao što su sir, suha riba, hrana za kućne ljubimce, koža, perje, vuna i ostaci insekata. Zbog toga se često pronalazi u muzejima i skladištima gdje može uzrokovati veliku štetu na zbirkama.

• Kontaminacija proizvoda: Slaninari ne samo da uništavaju namirnice, već ih i kontaminiraju svojim izlučevinama i ostacima tijela, što ih čini neupotrebljivima za konzumaciju.

Sirna grinja, latinskog naziva Tyrophagus casei, je mikroskopski sitni člankonožac koji pripada redu grinja. Ime je dobila po svojoj sklonosti prema sirevima, ali može se pronaći i u drugim namirnicama, kao što su suhomesnati proizvodi, sušeno voće, žitarice i brašno. Veličina 450-700 µm, razvojni ciklus traje od 15-18 dana pri 23°, za razliku od nekih grinja nema hipopus stadij pri nepovoljnim životnim uvjetima, uglavnom napada vlažnu površinu sira, koja se suši i puca,prekrivena sivkastom prašinom sastavljenom od živih i uginulih grinja,njihovim izmetom te ostacima presvlačenja, sir poprima neugodan miris.

Kako se riješiti sirnih grinja?

Mehaničko čišćenje površine sira, fumigacija.

Štetnosti sirne grinje

• Uništenje sireva: Sirne grinje se hrane plijesnima i drugim mikroorganizmima koji se nalaze na kori sira. Iako se u nekim slučajevima grinje koriste za poboljšanje okusa i arome sireva (npr. u nekim vrstama plavog sira), njihova masovna pojava dovodi do uništenja i kontaminacije sira. Sir zahvaćen grinjama poprima neugodan miris i okus, a na kori se stvaraju male, prašnjave nakupine.

• Alergijske reakcije: Sirne grinje mogu uzrokovati alergijske reakcije kod ljudi, posebno kod osoba s respiratornim problemima. Udisanje čestica grinja, kao što su izlučevine i ostaci tijela, može izazvati simptome astme i alergijskog rinitisa.

• Kontaminacija proizvoda: Grinje se mogu prenijeti s jednog proizvoda na drugi i tako kontaminirati cijelu zalihu. To može dovesti do velikih financijskih gubitaka za poduzeća u prehrambenoj industriji.

Sirna muha (Piophila casei), poznata i kao šunkina muha, mala je vrsta muhe iz porodice sirnih muha (Piophilidae). Ime je dobila jer se njezine ličinke često razvijaju u siru. Međutim, ova muha ne voli samo sir; njezine ličinke se mogu naći i u usoljenim mesnim proizvodima, dimljenoj ribi i drugim namirnicama bogatim proteinima. Veličina 2,5-4 mm, desetak sati nakon parenja polaže jaja, razvoj larve traje 1-3 dana, cijeli ciklus razvoja sirne muhe, u optimalnim uvjetima, može trajati 12-15 dana, larve otporne na nepovoljne životne uvjete, kreću se skakanjem( cheese skipper), odbacuju se na daljinu do 20 cm.

Štetnosti sirne muhe

• Kontaminacija proizvoda: Najveća opasnost od sirne muhe je kontaminacija hrane. Ženke polažu jaja na sir, suhomesnate proizvode ili ribu, a iz jaja se izlegu ličinke. Te se ličinke, poznate kao "sirni crvi", hrane proizvodom, što ga čini neprikladnim za konzumaciju.

• Uzrokovanje mijazisa: Sirna muha može uzrokovati stanje kod ljudi i životinja poznato kao mijazis. To se događa kada se ličinke Piophila casei progutaju zajedno s kontaminiranom hranom. Ličinke su otporne na želučanu kiselinu i mogu preživjeti u probavnom traktu, gdje mogu uzrokovati probavne smetnje, bolove u trbuhu, proljev i druge zdravstvene probleme.

• Financijski gubici: Prisutnost sirne muhe u proizvodnim pogonima, skladištima i trgovinama može dovesti do značajnih financijskih gubitaka. Zaraženi proizvodi moraju se baciti, što utječe na profit i reputaciju tvrtke.

Kako se riješiti sirne mušice?

Prskanjem površina insekticidom sa atraktantom za muhe,potapanje proizvoda u otopinu insekticida postaviti insektomore, ljepljive trake sa atraktantom, fumigacija.