Domaći miš, latinskog naziva Mus musculus, mali je glodavac koji je zbog svoje prilagodljivosti i bliske povezanosti s ljudskim naseljima postao jedan od najraširenijih sisavaca na svijetu. Veličina 5-12 cm, težina 20-40 g, dnevno pojede desetinu svoje težine, pretežno je noćna životinja, razmnožava se tokom cijele godine, koti se 4-6 puta, 5- 6 mladih. Skotnost traje 19 dana. Izmet veličine 4-7mm, valjkast, promjera 2mm. Smeđe-sive je boje, s velikim ušima i dugim, tankim repom, a može narasti do 10 cm, ne uključujući rep. Miševi su iznimno plodni i mogu se brzo razmnožavati, što ih čini čestim i vrlo neugodnim štetnikom u kućama, skladištima i poljoprivrednim objektima.

Kako se riješiti miša?

Postavljanjem deratizacijskih kutija za miševe sa zatrovanim mamcem, postavljanje Trapper ljepila sa atraktantom, lovke Trapper T-rex mini, te kao pomoćno sredstvo UZV repelent-Transonic.

---

Štetnosti domaćeg miša

Šteta koju domaći miš uzrokuje daleko je veća od njegove skromne veličine. Oni ne samo da uništavaju imovinu, već predstavljaju i ozbiljnu prijetnju za zdravlje ljudi.

• 

  Prijenos bolesti: Miševi su prenosioci niza opasnih bolesti na ljude i domaće životinje. Patogene, poput bakterija, virusa i parazita, prenose svojim izmetom, urinom i slinom. Neke od bolesti koje miševi mogu prenijeti su salmoneloza, leptospiroza, hantavirus i limfocitni koriomeningitis. Kontakt s kontaminiranim površinama ili udisanje prašine koja sadrži izmet može biti dovoljno za prijenos infekcije.

• Kontaminacija hrane: Miševi se hrane gotovo svim vrstama hrane namijenjene ljudima i životinjama. Tijekom pretraživanja hrane, ostavljaju izmet i urin, čineći hranu neprikladnom za konzumaciju. Procjenjuje se da unište mnogo više hrane zagađivanjem nego što je stvarno pojedu.

• Oštećenje imovine: Stalna potreba za glodanjem, kako bi održavali zube, uzrokuje veliku materijalnu štetu. Miševi glodaju električne kablove, drvo, plastiku, izolaciju, namještaj, pa čak i betonske zidove. Glodanje električnih kablova posebno je opasno jer može izazvati kratki spoj i požar.

• Stvaranje gnijezda: Za svoja gnijezda miševi koriste razne materijale pronađene u kućanstvima, kao što su tkanine, papir, izolacija i ostaci hrane. Gnijezda su često skrivena u zidovima, ispod podova ili u ormarima i mogu privući druge štetnike poput insekata.

Crni štakor (Rattus rattus; Kućni štakor) – naseljava tavanske prostore. Poznat je i kao kućni štakor ili krovni štakor. Manji je i vitkiji od sivog štakora, a prepoznatljiv je po dugom repu, koji je duži od tijela i glave zajedno. Porijeklom je iz Azije, ali se proširio po cijelom svijetu i danas je čest štetnik u kućama, skladištima i lukama. Crni štakor je agilniji od sivog štakora, voli se penjati i gnijezda gradi na povišenim mjestima, poput tavana, zidova, drveća i brodova.

Dužine tijela crnog štakora iznosi 14-23 cm a repa 17-28 cm. Masa 150-250g, a skotna ženka do 300g.
Pari se od ožujka do listopada. Skotnost traje 22 (20-24) dana.
Ženka koti oko 4 (3-6) legla godišnje. Broj mladih u leglu je oko 8, ali može biti i do 20.
Spolna zrelost nastupa za 3 mjeseca. Izmet u obliku peleta,7-14 mm, šiljatih krajeva.
Životni vijek crnog štakora iznosi oko 5 godina.

Kako se riješiti crnog štakora?

Postavljanjem deratizacijskih kutija za štakore sa zatrovanim mamcem, postavljanje Trapper ljepila sa atraktantom, lovke Trapper T-rex, te kao pomoćno sredstvo UZV repelent-Transonic.

---

Štetnosti crnog štakora

Šteta koju crni štakor uzrokuje daleko je veća od njegove skromne veličine. Oni ne samo da uništavaju imovinu, već predstavljaju i ozbiljnu prijetnju za zdravlje ljudi.

• Prijenos bolesti: Crni štakor je glavni prijenosnik niza opasnih bolesti na ljude i domaće životinje. Najpoznatija je kuga, koja je u srednjem vijeku opustošila Europu, a prenosile su je buhe koje su živjele na štakorima. Osim kuge, štakori mogu prenijeti i druge bolesti, kao što su tifus, salmoneloza, leptospiroza i hantavirus. Patogene, poput bakterija, virusa i parazita, prenose svojim izmetom, urinom i slinom.

• Kontaminacija hrane: Štakori se hrane gotovo svim vrstama hrane namijenjene ljudima i životinjama. Tijekom pretraživanja hrane, ostavljaju izmet i urin, čime kontaminiraju hranu i čine je neprikladnom za konzumaciju. Procjenjuje se da unište mnogo više hrane zagađivanjem nego što je stvarno pojedu.

• Oštećenje imovine: Stalna potreba za glodanjem, kako bi održavali zube, uzrokuje veliku materijalnu štetu. Štakori glodaju električne kablove, drvo, plastiku, izolaciju, namještaj i čak betonske zidove. Glodanje električnih kablova posebno je opasno jer može izazvati kratki spoj i požar.

• Stvaranje gnijezda: Za svoja gnijezda štakori koriste razne materijale pronađene u kućanstvima, kao što su tkanine, papir, izolacija i ostaci hrane. Gnijezda su često skrivena u zidovima, ispod podova ili u ormarima i mogu privući druge štetnike poput insekata.

Smeđi štakor, latinskog naziva Rattus norvegicus, sivi štakor, kanalski štakor ili štakor selac je jedna od najpoznatijih vrsta štakora, Iako se zove norveški, potječe iz Azije, Tijela dužine do 25 cm, sivi ili smeđi štakor je jedan od najvećih predstavnika mišolikih glodavaca. Mužjak prosječno teži 350 g, a ženka 250 g. Rep mu je kraći od tijela. Veći je i robusniji od crnog štakora, a prepoznatljiv je po kratkom i debelom repu, koji je kraći od tijela i glave zajedno. Smeđi štakor je porijeklom iz Azije, ali se proširio po cijelom svijetu i danas je najrasprostranjeniji štakor. Preferira vlažna i hladna mjesta, a gnijezda gradi u kanalizaciji, podrumima, podovima i na odlagalištima otpada.

Masa odrasle jedinke varira od prosječnih 350 g za mužjake do oko 250 g za ženke, no vrlo velika jedinka može doseći i do 500 g. Smeđi štakor se u odgovarajućim uvjetima može pariti bez obzira na doba godine, a ženka je sposobna na do 5 legla godišnje. U leglu 7-8 mladih (do 14), skotnost traje 23 dana. Izmet u obliku peleta, veličine 14-19 mm, zaobljenih krajeva.

Kako se riješiti smeđeg štakora?

Postavljanjem deratizacijskih kutija za štakore sa zatrovanim mamcem, postavljanje Trapper ljepila sa atraktantom, lovke Trapper T-rex, te kao pomoćno sredstvo UZV repelent-Transonic.

---

Štetnosti smeđeg štakora

Šteta koju smeđi štakor uzrokuje daleko je veća od njegove skromne veličine. Oni ne samo da uništavaju imovinu, već predstavljaju i ozbiljnu prijetnju za zdravlje ljudi.

• Prijenos bolesti: Smeđi štakor je glavni prijenosnik niza opasnih bolesti na ljude i domaće životinje. Najpoznatije su leptospiroza, salmoneloza, tifus i hantavirus. Patogene, poput bakterija, virusa i parazita, prenose svojim izmetom, urinom i slinom. Kontakt s kontaminiranim površinama ili udisanje prašine koja sadrži izmet može biti dovoljno za prijenos infekcije.

• Kontaminacija hrane: Štakori se hrane gotovo svim vrstama hrane namijenjene ljudima i životinjama. Tijekom pretraživanja hrane, ostavljaju izmet i urin, čime kontaminiraju hranu i čine je neprikladnom za konzumaciju. Procjenjuje se da unište mnogo više hrane zagađivanjem nego što je stvarno pojedu.

• Oštećenje imovine: Stalna potreba za glodanjem, kako bi održavali zube, uzrokuje veliku materijalnu štetu. Štakori glodaju električne kablove, drvo, plastiku, izolaciju, namještaj i čak betonske zidove. Glodanje električnih kablova posebno je opasno jer može izazvati kratki spoj i požar.

• Oštećenje infrastrukture: Štakori se mogu bušiti kroz kanalizacijske sustave, nasipe i betonske konstrukcije, što može dovesti do oštećenja infrastrukture i poplava.

• Stvaranje gnijezda: Za svoja gnijezda štakori koriste razne materijale pronađene u kućanstvima, kao što su tkanine, papir, izolacija i ostaci hrane. Gnijezda su često skrivena u zidovima, ispod podova ili u ormarima i mogu privući druge štetnike poput insekata.